Dijabetička ketoacidoza


Glavno obilježje dijabetesa tipa 1 (T1D) je autoimunosnim putem posredovano uništavanje  tzv beta stanica gušterače koje stvaraju i luče inzulin, što za posljedicu ima nedostatak inzulina. To dovodi do poremećaja u metabolizmu ne samo ugljikohidrata, nego i masti i bjelančevina. Manifestaciji bolesti prethodi dugotrajajući  i prikriveni proces   samorazaranja beta-stanica gušterače, period koji se  naziva predijabetes. Nakon uništenja 70-90% beta stanica dolazi do simptoma i kliničke manifestacije T1D.

Postoje velike razlike u prevalenciji i incidenciji T1D u različitim dijelovima svijeta. Pretpostavlja se da različiti genetski čimbenici, kao i različiti čimbenici okoliša uvjetuju razlike između rasa i naroda. Iz godine u godinu povećava se incidencija T1D kako u svijetu tako i u nas, a bolest se sve češće javlja u mlađoj životnoj dobi .

T1D je složena poligenska, autoagresivna bolest koju uzrokuje više različitih čimbenika, a najvažniji   su poremećeno funkcioniranje imunosnog sustava, naslijeđe i čimbenici okoline.

Osnovna značajka T1D u djece je njegova ovisnost o inzulinu.  Nasuprost oboljelima od dijabetesa tipa 2, oboljeli od T1D uglavnom nisu pretili i početak bolesti im je često praćen   ketoacidozom (DKA; od engl. Diabetic ketoacidosis).

Izravna posljedica nedostatka inzulina jest teški metabolički poremećaj u organizmu. Kada razina glukoze u plazmi prijeđe bubrežni prag za reapsorpciju glukoze (10 mmol/L) javlja se glukozurija (glukoza u urinu), koja je onda odgovorna za niz klasičnih simptoma bolesti. Javlja se poliurija (=pojačano i učestalo mokrenje) koja dovodi do polidipsije (=pojačano žeđanje). Ako se unosom tekućine ne kompenzira veliki gubitak dolazi do dehidracije.   300px-dka01 Budući se zbog nedostatka inzulina glukoza ne može iskoristiti kao izvor energije remeti se i metabolizam masti. Stanice koje gladuju koriste rezervni izvor energije iz masnoća. Sinteza ketonskih tijela u jetri i njihovo iskorištavanje u mišićima i mozgu važan je način prilagođavanja na unutarstanični manjak ugljikohidrata . Ketonskim tijelima organizam se može koristiti samo u ograničenim količinama. Višak izaziva metaboličku acidozu koja podražava respiracijski centar pa nastaje duboko i ubrzano, tzv. Kussmalovo disanje. U takvim slučajevima javlja se mučnina i povraćanje, kao i bolovi u trbuhu praćeni napetošću trbušne stijenke, suhoća kože i sluznica, crvenilo obraza i upalost očnih jabučica. Dehidracija organizma, acidoza, elektrolitski poremećaji i narkotičko djelovanje ketonskih tijela može dovesti do kome. To je klinička slika DKA, po život opasnog stanja koje  zahtijeva   intenzivni nadzor i  liječenje inzulinom, nadoknadom tekućine i elektrolita (2).

Laboratorijske vrijednosti za postavljanje dijabetičke ketoacidoze definirane su postojanjem glikemije >11 mmol/L, pH krvi <7,3 i/ili HCO3 <15 mmol/L, glukozurije i ketonurije (14).

Zabrinjava nas porast incidencije T1D u  mlađim dobnim skupinama kod kojih je vrijeme tzv. predijabetesa kraće a tijek uništavanja beta stanica  brži , što dovodi do bržeg nastanka DKA . Ujedno se kod mlađe djece klasični simptomi T1D teže prepoznavaju.

Prisutnost DKA  u vrijeme postavljanja dijagnoze prema različitim studijama vrlo je različita i kreće se od 10-80% slučajeva .

Pojavnost DKA  u novootkrivenih bolesnika u  studiji iz Tuebingena-Njemačka    iznosila je 26,3%,   u Francuskoj   taj postotak iznosi 40% (24),  u Denveru-SAD 28,4% bolesnika  , u New Yorku-SAD   38%   .  Rezultati iz Poljske navode 26%    DKA pri prijemu. U Tuzli-BIH  je učestalost DKA u periodu   iznosila 48% . U Hrvatskoj je pojavnost DKA oko 33-35%.

Učestaliju pojavnost DKA  objašnjavamo i  kasnom prepoznavanju simptoma T1D ne samo od strane   doktora primarne zdrastvene zaštite, već i roditelja novooboljelih. Uzrok toga jest nedovoljna i   neprimjerena zdrastvena  prosvjećenost ukupne populacije o simptomima, pojavnosti u mlađoj populaciji i ukupnom značaju dijabetesa.

Simptome T1D poželjno  je prepoznati što ranije, s pojavom prvih znakova.
Poliurija (=pojačano i učestalo mokrenje) ,  te nikturija (= mokrenje tijekom noćnih sati)     su najučestaliji simptomi bolesti.

T1D se  kao poligenska, polifaktorska bolest   ne može, za sada, spriječiti, ali se učestalost DKA može i mora smanjiti.

Vjerujemo da je jedino edukacija pučanstva o dijabetesu putem javnozdrastvenih  glasila (TV, radio, internet, novine, publikacije…..) temelj  uspješnog suprostavljanja učestalosti DKA u sklopu prezentacije T1D.   Naravno da dodatnu i posebnu edukaciju treba provoditi kod pedijatara i doktora primarne zdrastvene zaštite koji nadziru i liječe djecu i adolescente, s ciljem bržeg postavljanja dijagnoze T1D.

Znači,  senzibiliziranje ukupne populacije / javnosti o najranijim znakovima dijabetesa u djece i adolescenata je ključ uspješnog programa smanjivanja pojavnosti DKA kao najtežeg stupnja manifestacije T1D.

Za portal roditelji.eu napisao:

Prof.dr.Veselin Škrabić prim.dr.med.

pedijatar – subspecijalist endokrinolog dijabetolog
Pročelnik Zavoda za endokrinologiju i neurologiju Klinike za dječje bolesti
KBC Split